Puni naziv društva: Dobrovoljno vatrogasno društvo Čepin
Skraćeni naziv: DVD Čepin
Adresa društva: Čepin, Kralja Zvonimira 105
Kontakt telefon: 031/381-323
Kontakt osoba: Ivan Nađ, predsjednik društva
E-mail: dvdcepin@gmail.com
Matični broj: 3399559

O društvu:

OSNIVANJE DVD-a ČEPIN

Tijekom 1887. godine napredni mještani Čepina su se dogovorili da osnuju dobrovoljnu vatrogasnu četu (DVČ) jer se pojedinac ne može sam boriti protiv vatrene stihije. Zahtjev za osnivanje društva s pravilima upućen je Poglavarstvu 28. rujna. 1887. što je odobrila Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada u Zagrebu. Na odobrenje se čekalo gotovo godinu dana, do 02. kolovoza 1888. godine. Zaslužni su bili Nikola Sekulić, općinski bilježnik, Milan Đurđević, bankovni službenik i učitelj Ferdo Raušenberger.
Prvu upravu su činili istaknuti članovi: predsjednik Antun Kralik stariji, zapovjednik Dragutin Cebek i tajnik Andrija  Jačka.

OMASOVLJENJE DRUŠTVA
 
Glavni problem je bio omasoviti Društvo koje se godinama održavalo uz materijalnu pomoć imućnijih seljaka, veleposjednika i zanatlija Čepina i okolice. Za 4 godine (1892.) Društvo broji 29 članova. Osnovali su Gasilački zbor sa zadacima da se brine o nabavci sprava  i opreme za gašenje te obuci vatrogasaca.

Prvi Gasilački zbor činili su: 
1. Adam Scheidler, zapovjednik
2. Stjepan Dornjak, rojnik
3. Franjo Jahn, rojnik
4. Ivan Vidaković, radnik
5. Andrija Himelreich
6. Nikola Pavošević, radnik.

OPREMA I IZGRADNJA

Kada je nabavljen veći dio opreme, za 15-tak godina krenulo se u akciju prikupljanja sredstava za izgradnju Vatrogasnog doma koji je sagrađen 1906. g. isključivo dobrovoljnim radom vatrogasaca poslije radnog vremena. Tada su pojedini članovi stavljali svoju kuću pod hipoteku (kao npr. Ivan Zamečnik) kako bi Društvo dobilo kredit za izgradnju Vatrogasnog doma. Dom je imao kolnicu i stan za podvornika. Nabavljena je i nova tehnička oprema.
Trubač Antun Urlich i Nikola Nikolić daju prijedlog za osnivanje limene glazbe (1906.).
Društvo je bilo aktivno sve do Prvog svjetskog rata. Odmah poslije rata stari članovi obnavljaju Društvo s mlađima i nastavljaju rad.

Novu upravu društva čine:
1. Josip Lendvaj, predsjednik
2. Ivan Zamečnik, zapovjednik
3. Franjo Šariri, tajnik
4. Ivan Komaljero, spremištar.

Prva zastava je izrađena 1923. g. Kako je bila slikana, izrada je bila vrlo skupa tako da društvo nije moglo samo financirati njezinu izradu. Zato je postojala tradicija otkupa zlatnih čavala , tj. novčane pomoći društvu. (zlatni čavli su mali mesingani grbovi s urezanim imenima darovatelja)

Većinom su to bili DVD-ovi iz okolnih mjesta i pojedine velikaške obitelji – kao npr. Knobloch. Za uzvrat su upisani u grb na koplju i tako ostaju u trajnom zapisu da su financirali zastavu. Pri posveti zastave Vatrogasno društvo određuje za kumu zastave Helenu Knobloch koja tada dariva lentu zastave. Ona je kuma proslave 45. obljetnice postojanja vatrogasnog društva i poklanja obnovljenu lentu za zastavu (1933. g.). Posveta obnovljene lente zastave bila je ponovo 4. svibnja 1937.g.

U rad Društva vatrogasci uključuju sve čepinske obrtnike, imućnije seljake i veleposjednike koji su novčano pomogli gradnju velike vatrogasne dvorane s pozornicom (1926.). 13. rujna 1931. svečano je blagoslovljena i otvorena vatrogasna dvorane u Čepinu uz Vatrogasni dom. Tom prigodom je tadašnji župnik Mijo Živko održao govor o povijesti Društva (43 godine postojanja).

Uz ovaj nadnevak vezani su još neki događaji. Prema zapisu tadašnjeg čepinskog župnika Mije Živka 1930. počinje dogradnja Vatrogasnog doma u Čepinu. Sagrađena je mala dvorana i župnik pomišlja na otvaranje čitaonice u Vatrogasnom domu kako bi svatko od mještana ”našao zabavu”.
Sam župnik napisao je Pravila za novu čitaonicu i poslao pismenu zamolbu u Zagreb 7. ožujka 1930. g. Banskoj upravi na odobrenje.
Protiv otvaranja čitaonice bili su općinski bilježnik i načelnik. Slali su u Zagreb popratnicu  da se ne odobre Pravila. Domaći župnik Mijo Živko blagoslovio je 13. rujna 1931. svečano otvorenje Vatrogasnog doma u Čepinu, te ujedno i otvaranje čitaonice u Vatrogasnom domu. (Župska spomenica iz 1930./31. godine).

Iako se ni najstariji mještani ne sjećaju da je ikada proradila čitaonica u Vatrogasnom domu,  te se činilo da je sve ostalo samo na papiru i dobrim željama, povjesničari OŠ Vladimir Nazor pronašli su u Zapisnicima DVD-a uz pomoć zapovjednika Stjepana Nađa da je i postojala i djelovala vatrogasna čitaonica. Čak su mogli posuđivati knjige i mještani Čepina. Članovi su donosili i svoje osobne novine te zajedno čitali u Društvu. Zabilježeni su i nazivi novina koje su se čitale: Hrvatski list (Zamečnik donosio), Evolucija, Napredni gospodar, Napredak, Vreme…

Od današnjeg zapovjednika DVD-a Čepin, Stjepana Nađa, saznali smo da su i pojedinci mještani pomagali izgradnju. Prema Zapisniku Jakob Mak je poklonio ciglu u vrijednosti 50 dinara za izgradnju strojarnice. Jedan dio sredstava je davala općina, a u zapisu od 30. listopada 1932. stoji da je velika dvorana izgrađena zajmom na 5 godina, bez kamata, od članova Vatrogasnog društva.
1932. g. nabavljena je sva oprema za prikazivanje filmova, te 20 klupa za salu. Društvo je nastavilo organizirati  zabave i plesove (od 1920.). Svirala je vatrogasna limena glazba. Kino, zabave i plesovi donosili su društvu solidan prihod od ulaznica.
U 50-oj godini postojanja Društva sagrađen je drveni toranj za promatranje okolice  (1938. g.) koji je izgorio nakon Drugog svjetskog rata pa je sazidan današnji toranj.

DVD ČEPIN NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA (1945. – 1988.) – (do 100. obljetnice)

Nakon rata uloga vatrogasaca se mijenja – čuvaju zajedničku imovinu i osobnu imovinu građana koja se obnavljala poslije ratnog vihora. Vatrogastvo je dobilo znatna sredstva da se stručno i kadrovski ojača. Od početnih 29 članova broj je porastao na 135.
Članovi Društva su sudjelovali i u izgradnji Zadružnog doma, kao i Doma kulture – radom i financijski (1974.), rušenju starog Adamovićevog dvorca, te na ciglani u izradi cigle. Novi toranj od cigle sagrađen je 1954. g. uz proslavu 65-te obljetnice postojanja i rada Društva. Taj toranj postoji još i danas. Visok je 18,5 metara. Za 80. obljetnicu djelovanja DVD-a kupljena je nova vezena zastava, a Helena (Jelka) Ferić sašila je i izvezla lentu za zastavu.

Čepinski kip sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, također, ima svoju priču.

Posveta kipa sv. Florijana  obavljena je na Florijanovo (4. svibnja 1927.). Prvobitni Florijan je srušen poslije 2. svjetskog rata (1947.). Njegovi ostatci preneseni su i ugrađeni u temelje današnjeg tornja, te je time na simboličan način pokazana i veza vatrogastva i sv. Florijana. Novi, današnji kip, je postavljen 1995. g. Blagoslovio ga je bivši čepinski župnik Boško Rimac.
Metalna ograda, koja se nalazila oko prijašnjeg, porušenog kipa sv. Florijana, danas ponosno stoji na vatrogasnom tornju, čuva stražu i podsjeća najstarije mještane na protekla vremena.

Limena glazba u DVD-u Čepin, također, ima dugu tradiciju. Djeluje s prekidima od 1906. g., ali s većom aktivnošću od 1923./24. g. Povremeno je bila aktivnija i značajnija (kao 1932.) sve do 1978. kada postaje član Duhačkog orkestra Slavonije i Baranje. Istaknutije vođe glazbe su bili Drobilek, Rališ, Habuda, Batrnek. Od 2002. g. je limena glazba uključena u Osijeku u Međužupanijsku glazbu. Izdvojit ćemo nekoliko aktivnijih članova nakon Drugog svjetskog rata: Lovro Bek, komandir; Stjepan Fruk, tajnik; on je istovremeno bio učitelj glazbene kulture u našoj školi i vježbao limenu glazbu nekoliko godina; Drago Habuda, blagajnik i spremištar Stjepan Šolta.

Za aktivan stogodišnji rad Društvo je dobilo brojna društvena priznanja:
– Diploma kao najbolje društvo u području vatrogastva
– Diploma VSH-e za osvojeno 3. mjesto u Republici (1952. g.)
– Priznanje za naročite zasluge u Osijeku (1954. g.)
– Zlatna medalja i diploma VSH-e Zagreb za savjestan i požrtvovan rad (1988.g.)
– Plaketa Podsaveza Osijek
– i brojna druga priznanja.

RAZDOBLJE OD 1988. DO DANAS (2008.)

Vatrogasci su  na današnjem mjestu od 1892. g., tj. 4 godine nakon osnutka tadašnji veleposjednici Čepina dali su zemljište vatrogascima da se sagradi dom. Prije 12 godina (1995.) dogovoreno je da se sruši stari dom (1996. g. srušen) i sagradi novi – današnji – s dvoranom za sastanke i zabave, 3 garaže, a iznad njih prostorije  za druženje i kancelarije DVD-a, kao i Hrvatski dom s prostorom za općinsko sjedište (sagrađen je 2001. g.). Vatrogasci su u svoje društvene prostorije uselili tek 2006. g.

Iako se još od 1980. pa sve do 1984. g. radi intenzivnije s omladinskom ženskom ekipom u dobi od 18 godina, većem omasovljenju društva s mladeži  do 16 godina pristupilo se tek u listopadu 2006. g. Krenulo se s aktivnostima prema jednoj i drugoj osnovnoj školi  (Vladimir Nazor i Miroslava Krleže) u Čepinu. Tako je učlanjeno oko  40-tak novih članova djece i mladeži. I dok su prije 50 – 60 godina ženske  članice bile sanitet za vrijeme požara, išle na proslave i pomagale na zabavama, danas izvode iste natjecateljske vježbe kao i dečki. Za njih na natjecanjima vrijede ista pravila kao i za muškarce.

Uz veliko zalaganje i osobno zauzimanje zapovjednika Stjepana Nađa i predsjednika Ivana Nađa 2007. g. DVD Čepin je bio domaćin Područnog natjecanja društava Vatrogasne zajednice Osijek. Natjecanje je održano 2. i 3. lipnja 2007. na nogometnom igralištu NK Čepin. Prvo mjesto su osvojile djevojčice (od 12 – 16 godina) od 2 ekipe i plasirale se na Županijsko natjecanje u Josipovcu Punitovačkom gdje su zauzele 15. mjesto od 21 ekipe. Djeca od 6 – 12 godina osvojila su 4. mjesto od 12 ekipa. Ekipa muškaraca seniora B (iznad 30 godina) osvojila je 2. mjesto od 11 ekipa i plasirala se na Županijsko natjecanje u Veliškovcima.

BUDUĆNOST VATROGASTVA U ČEPINU

Zapovjednik DVD-a Stjepan Nađ je naglasio da će im i nadalje biti najvažniji zadatak rad s djecom i mladeži, osim, naravno, gašenja požara. Mladi se sastaju 2 puta tjedno od 18 – 20 sati u dvorani za druženje i zabavljaju se uz pikado, biljar i računalo, a tada im odrasli prenose znanje i iskustvo. Za rad s malim vatrogascima (djecom od 6 – 12 godina) zadužen je Slobodan Hegyi, dok s vatrogasnim podmlatkom (od 12 – 16 godina) radi Alen Šmit.

Tijekom 2007. 8 članova je položilo ispit za vatrogasca, 5 članova je položilo ispit za vatrogasca I. klase, te 2 člana ispit za dočasnika I. klase.

U prosincu 2007. održane su pripreme za polaganje ispita za zvanje ”Vatrogasna mladež”. Ispit je održan 15. prosinca 2007. te je 12 članova položilo ispit. Na godišnjoj skupštini Društva (24. veljače 2008.) uručene su im diplome i položenom ispitu te značke vatrogasne mladeži.
                  
Naši vatrogasci nastoje vratiti čepinska zaprežna kola, tzv. ”vožnjaču” koju su s opremom nekada vukli konji na požarište, a danas se nalazi u prostorijama DVD-a Donji Grad u Osijeku. Ustupljena je za osnivanje Muzeja vatrogastva u Osijeku, ali isti nije osnovan.
Pronašli smo najstariji zapis o vožnjači i kolima s buretom u Zapisniku iz 1925. g. (26. svibnja). Gotovo 40 godina je bila u uporabi. Zamijenjena je 1962. g. kada su vatrogasci dobili od Poljoprivredne zadruge Čepin kamion ”sandučar” – Ford  – za prijevoz motorne štrcaljke. Prvo navalno vozilo – Chevrolet – kupljeno je od DVD-a Donji Grad Osijek 1967. godine.

Vatrogasna sirena je u funkciji cijelo vrijeme, ali nije upotrebljavana od Domovinskog rata sve do prošle godine, kada se oglasila točno u podne na Dan žalosti za poginule vatrogasce s Kornata. Sirena je od prosinca 2007. umrežena u sustav uzbunjivanja Centra za uzbunjivanje 112.

Treba naglasiti, kaže predsjednik DVD-a Čepin Ivan Nađ, da Društvo dobro surađuje s Općinom Čepin koja izdvaja novac za vatrogastvo. Nedavno je vlastitim sredstvima nabavljeno 38 000 eura vrijedno vatrogasno navalno vozilo iz Nizozemske. Zahvaljujući tome će čepinski dobrovoljci biti još učinkovitiji u gašenju požara. Ključeve novog vozila vatrogascima je uručio na prigodnoj svečanosti načelnik Općine Čepin dr. Dražen Arnold.

Ovo je sažetak TERENSKOG ZAVIČAJNOG PROJEKTA pod nazivom DVD ČEPIN 120. OBLJETNICA (2. VIII. 1888. – 2. VIII. 2008.) čiji su autori učenice OŠ Vladimir Nazor u Čepinu: Viktorija Kretić (8.d), Lucija Tokić (8.d) i Marija Šmit (7.d.) i njihova mentorica Slavica Ćosić, učiteljica hrvatskog jezika i povijesti.