Ovih dana top tema svih medija su migranti u RH, pa slijedom toga i u Čepinu; s neskrivenim zadovoljstvom mogu reći da sam zadovoljan slikom koja je otišla u svijet, kao i svjetlo u kojem smo se prikazali pred LJUDIMA u nevolji, iz brojnih kontakata s migrantima koji su bili u našoj sredini mogu reći da sam mogao čuti samo riječi zahvale:

Niti su migranti krivi što su prisiljeni tražiti bolju budućnost izvan svoje domovine, kao što smo se i mi (ni krivi ni dužni) iznenada, potpuno ne pripremljeni (žao mi je što se središnja državna vlast nije dovoljno brzo uključila u problematiku ia nedostajalo je i koordinacije između institucija) našli u situaciji da treba zbrinuti 500-tinjak migranata u Čepinu. Unatoč prvoj „zatečenosti“ vrlo brzo smo se mobilizirali, te se ovom prigodom želim zahvaliti barem dijelu onih koji su se iskazali svojim angažmanom:

Zahvaljujem se pojedincima i institucijama koje su nam pomogle da što bolje zbrinemo ljude u potrebi kao što su Miroslav Sikora i Doma zdravlja Osijek, Marko Đukić i Crveni križ Osijek, načelnik Pakšec i svi djelatnici PP Čepin, gospodin Ilić iz HEP-a, gospodin Jukić i Vodovod Osijek, Cvjetko Obradović iz DUZUS-a, gospoda Anetić i Vić iz tvrtke Unikom,… Posebno bih se zahvalio našem Željku Barišiću direktoru tvrtki Komunalac i Urednost Čepin koji je sa svojim djelatnicima uključivo s osobama iz Javnih radova angažiranih na području naše općine odradio značajan posao ne pitajući za odmor, dan, noć i drugo. Hvala mojim djelatnicima koji su zajedno sa mnom 24 sata bili na raspolaganju, vijećnicima općinskog vijeća općine Čepin i članovima Stožera zaštite i spašavanja općine Čepin hvala što su me podržali u nastojanju što žurnijeg i humanijeg pružanja potpore ljudima u nevolji.

U nastojanju da se zaštite i sumještani i migranti od djelovanja azijskog Tigrastog komarca pomogla nam je Osječko-baranjska županija, zavod za biologiju i tvrtka Pestrid, te grad Osijek.

Na koncu, ali ne manje važno zahvaljujem brojnim volonterima na trudu i potrepštinama koje su donosili.

Mi Čepinci pokazali smo svoje veliko srce i široku Slavonsku dušu sad kad je to trebalo, iako smo imali bolnih sjećanja iz Domovinskog rata, iako smo se bojali zbog eventualne devastacije kulturnog dobra, vidjeli smo samo ljude kojima je trebalo pružiti ruku, osigurati krov nad glavom i pomogli smo koliko god možemo.

Hvala svima i kojih se nisam sjetio u ovom tekstu, jer zbog svih vas osjećam se ponosnim jer sam vaš načelnik.