Tamo negdje kraj osijeka,
u tišini slavonske ravnice.
prostire se moje rodno selo,
najljepše su njegove ulice.

kada pođem od ovčare,
sve kroz čepin i do bare.
u tebi je sve veselo,
moj čepinu najljepše si selo.

tebe krase lijepi drvoredi,
kestenovi lipe i bagremi.
a ulice u cvijeću procvjetale,
ti si ponos slavonije ravne.

u proljeće dok se polja bude,
vrijedni ljudi na posao žure.
u daljini traktori se čuju,
ranom zorom polja obrađuju.

nemaš rijeke nemaš ni izvore,
zato imaš žitom rodno polje.
nedaleko i zidine stare,
uspomena iz prošlosti davne.

svu tvoju ljepotu naša mladost krasi,
a zelena polja kao more i talasi.
i od davnina spominje se tvoje ime,
ponosim se s tobom voljeni čepine.

Franjo Kopecki