„U početku nisam bila uvjerena da će uspjeti, ali sam vidjela koliko su bili željni i voljni organizirati prosvjed, pa je u meni postojao tračak nade da će ipak uspjeti.“

Kao majku moglo ju se u tijeku dvodnevnog prosvjeda vidjeti ispred zgrade Općine Čepin i ispred zgrade GPP-a. Bila je tu, jer je punoljetna, roditelj i brižna majka. Naime djeca su u subotu jednostavno putem društvene mreže organizirala okupljanje za ponedjeljak ujutro ispred Općine. Kako su srednjoškolci, krenuli su s njima i roditelji kako bi bili uvjereni kako će sve mirno i razumno proći. Kćerka ju je pozvala, pa je tako, kao i drugi roditelji poput nje, krenula za njima.

„U ponedjeljak ujutro sam bila nervozna, jer je bilo dosta ljudi koji su se htjeli svađati. Htjeli su od načelnika odgovore na pitanje – Što dalje? Djeca su me fascinirala, ta njihova odlučnost. Dolazi jedna potpuno nova generacija, koja će biti odlučnija nego mi, nisu se susprezali u namjeri i htjeli su da budu priznati kao svi ostali učenici Hrvatske s jednakim pravima.“

Dok je s njima duboko u noć svjedočila organizaciji oko okupljanja strepila je za ishod, a sada kada je završilo i kada je mjesečna karta u potpunosti subvencionirana, mogla je samo konstatirati ponos na vlastitu djecu i njihove prijatelje.

„Drago mi je da su uspjeli, ovo je dokaz da ne moramo uvijek šutjeti!“