Majstor Franjo, osim što se bavi pisanjem poezije, sudjeluje u utrkama na molerskim ljestvama. ‘Lojtrama’ do pjesničkih visina! Čepinac, majstor Franjo Kopecki, ličilac i soboslikar, pokazat će i dokazati da ‘lojtre’ s kojima je hodio i dohodio do gastarbajterske mirovine, nisu služile samo za moleraj, već da pokažekako na njima može plesati i otplesati bečki valcer!

Ali, gle čuda, pokazati i tko će prije i brže doći do slavodobitničkog pehara čak na međunarodnoj utrci na molerskim ljestvama! I to, zamislite, u tri ‘discipline’: brzo hodanje, prepone i slalom! E, sad vi kažite: molerske ljestve samo za moleraj! I ne samo to: ljestve su mu pripomogle da u sebi otkrije pjesničku dušu koja se ‘rascvala’ u knjizi stihova optimističkog naziva: ‘Povratak sreći’. Objavljuje majstor o kakvoj je sreći riječ: Jače su majko suze tvoje, nego puste želje moje. Jača je riječ domovine, nego daleke tuđine! Vračam se tebi, mili dome, sada znam gdje i kome. Ne želim stranac više biti, domovino u tebi ću umrijeti! Ne, ne žuri se Franjo Bogu na ispovijest, sada kada je obznanio da je povratkom domu svome našao i otkrio-sreću!

Otisnuo se u bijeli svijet 1972, tražeći bolju zaradu za sebe i obitelj-daje do znanja zašto je otišao iz čepinskog zavičaja.

Danas je umirovljenik koji krati dane između rodna Čepina i drugoga doma u Valpovu. Čak je i na posjetnici uokvirio stih svoje pjesme kojom svjedoči svoja osjećanja prema zavičaju. Poje: Uz božje o i cvrkut ptica, neka vam bude sretna slavonska ravnica. Dobre želje – uvijek su dobrodošle! Premda, vidi i zna i sam pjesnik Franjo, da su to u ove dane samo želje. Njegove su se, bar neke, ostvarile. Vratio se iz tuđine i, priznaje, našao sreću u Valpovu. Onu sreću koja ga je napustila u Čepinu! Ali, zato Franjo nije napustio Čepin i svoje pajdaše koji kruh zarađuju što na ljestvama, što u drugim obrtničkim zanimanjima.

Jedno je sigurno – o čemu svjedoči i knjiga stihova znakovita naslova: ‘Povratak sreći’ – Franju nije napustila potreba da svoje osjećaje, sumorne ali, dabome, i one s tračkom nade u bolje, sretnije dane, skoči u stihove i prenese na papir. I onda kada je ljestvama ličio životne prostore u Njemačkoj.

Prvu sam zbirku pjesama, pod nazivom ‘I mi smo sinovi tvoji’, tiskana još 1994, dok je druga ‘Povratak sreći’, tiskana lani. Zašto taj naslov? Prvo: vratio sam se svome zavičaju poslije trideset godina u tuđini; a drugo, sretan sam zbog toga što mi se i u privatnom životu vratila sreća! ‘Pjesniče nemoj stati, trebaš sve od sebe dati. Piši dalje, imaj snove, i sutra te novi dan-zove!’

Odlaskom u mirovinu Franjo nije ostavio molerske ljestve u zapećku. Eno, ljetos je organizirao u Čepinu na sportskome borilištu, četvrtu po redu međunarodnu utrku na molerskim ljestvama. Pokušao se jesenas ‘ugurati’ svojim molerskim ljestvama i u zabavni program televizije, u Talent show. Na pozornici osječkog HNK, ako vas sjećanje služi, na ljestvama je otplesao bečki valcer.