Nema ljepšeg, od čepinskog kraja,
sva ta sela, šokadija spaja.
A u zoru tambura ih budi,
To su šokci, naši vrijedni ljudi.

I pjesmom polja obrađuju,
a ravnicom traktori se čuju.
Bogu hvala, što nam zemlja daje,
šokadija vječno će da traje.

Vesela su sela, kad dođu kirvaji,
i šorovi svi se tada bude.
Okićena kola, na vrancima peškiri,
a šokačko srce, neće da se smiri.

Sačuvajmo naše stare običaje,
što nam naši stari ostaviše.
I to blago kao Zlato sije,
to je ponos naše slavonije.

Franjo Kopecki