Iz Čepina sa startne pozicije, oko 11 sati ispred caffe-bara ‘Imperia’, krenule su najjače ekipe seniorki i seniora RUHB ‘Šaran’ Čepin, ali već na granici kod Belog Manastira, zbog administrativno-tehničkih poteškoća, seniorska ekipa ostala je bez vrijednog člana, tako da je uz sve napore nastavila put u krnjem sastavu.

Dolaskom u prekrasnu Baju i smještajem na staroj lokaciji, u pzzeriji ‘Tomato’, poslije početnih nesporazuma, a uz slavonske delicije, osvježavajuće piće, glazbu i humor, brzo su se zaboravile sve poteškoće. U dobrom raspoloženju, obučeni u iste majice zlatnog sponzora, osječke pivovare, sa natpisom kraja iz kojeg dolazimo (Made in Slavionia), a na leđima noseći znak kontura ribe ispunjene šahovnicom i nazivom naše udruge, noseći u rukama sve rekvizite i potrebštine, uz zvuke harmonike i s pjesmama o Slavoniji, krenulo se preko glavnog trga kroz mnoštvo stolova i ljudi do naše, ranije rezervirane, pozicije za kuhanje fiš-paprikaša.

Sama Baja je gradić od oko 40 000 stanovnika, sa prekrasnom prirodom, velikim glavnim trgom i izuzetno lijepo uređenim plažama na dunavu i njegovim rukavcima i šetnicama. Za vrijeme festivala u gradu je bilo i više od 150 000 ljud, a organizacija je bila odlična. Zanimljivo nam je bilo i to da u svom tom zelenilu i u blizini vode nismo primijetili komarce.

Na prekrasnoj poziciji, uz sam Dunav, nije trebalo puno vremena za dizanje ‘radne atmosfere’, pa su se, u početku razdvojene ekipe seniorki i seniora, ubrzo izmješale, a početno rivalstvo, zamjenilo je međusobno ispomaganje, respekt i uvažavanje, a tako je bilo i kada je fiš bio skuhan, pa su glavni kuhari (Dragana i Zvonimir) najviše hvalili suparnički fiš. Opća ocijena ‘nas ostalih neutralaca’ bila je da su oba fiša podjednako jako dobra, ali da su odlični domaći rezanci koje je pripremila mlada gospođica Sanda u stvari bili točka na ‘i’ kulinarskog doživljaja.

U mnoštvu sudionika manifestacije, naši predstavnici su se,osim, izdaleka upadljivim i karakterističnim majicama s crveno-bijelim poljima, isticali s pjesmom, smjehom i veseljem, tako da su privlačili pozornost domaćih i stranih TV kuća i novinara i domaćina. Svi su se željeli slikati sa nama, probati Osječko pivo ili zapjevati Slavonske pjesme.

Pjesma i zabava je kulminirala kada se naša ekipa spojila s jakim snagama iz Osijeka koju su činile, između ostalih, Željko Vitovski i tamburaški sastav ‘Ravnica’, HRT Radio Osijek te predstavnici Miholjačkog ribnjaka, na čelu s gospodinom Slačancem. Na glavnom trgu u Baji orile su se slavonske pjesme do ponoći, a onda je uslijedio spektakularan 30 minutni vatromet kojim je organizator zaključio ovaj jubilarni 15-ti festival.

Pomalo umorni i iscrpljeni, ali sretni i zadovoljni polako smo se spakirali i oko 1:30 sati uputili smo se doma u Hrvatsku, zahvaljujući (barem ja osobno) Bogu što mi je poslao moju seniorku da me vozi kući.

Ivica Vanđa

Više fotki možete pogledati u nastavku ili ovdje (Facebook)