Davno je to nekad bilo,
prvo ime tvoje spominjano.
vjetrovi te mnogi češljali,
i kroz tebe ratnici prolazili.

chapa je prvo tvoje ime,
ne znamo tko ti ga je dao.
sedamsto pedeset godina je prošlo,
i za uvijek tvoje ime došlo.

mnoge priče zidine su dale,
po imenu pravom korođvare.
baruna trenka zlato još se krije,
i lijepa djevojka kao pola zmije.

stoljeća su s vjetrovima prolazila,
i za sobom tragove ostavila.
župna crkva dvorac svoju povjest ima,
sagrađena za vrijeme adamovića.

od špajzera i pfajfera.
još uvijek tragova ima.
uljara čepina poznata svima,
i mali zvonik još čepin ima.

slavimo prvi spomen tvoj,
u nadi za bolje sutra.
nek i dalje vjetrovi pušu.
za sreću čepina i našu dušu.

Franjo Kopecki