Premijera baleta “Jela” održana je na sceni osječkog HNK. Riječ je o prvom nacionalom baletu u Hrvatskoj, skladatelja Bele plemenitog Adamovića Čepinskog. Preko 40 plesača na kazališnim je daskama donijelo pravu čaroliju. U baletu sudjeluju Baletni ansambl HNK-a u Osijeku, djeca iz Baletnog studija osječkog kazališta i djeca iz Glazbene škole Franje Kuhača – Odjela za klasični balet. “Jelu” je tako iznjedrio tim sjajnih ljudi: koreograf, redatelj i dramaturg Vuk Ognjenović, koji dijelom potpisuje i scenografiju, kostimografiju pa i oblikovanje svjetla. Scenografkinja je Ivana Bašić, kostimograf Bruno Osmanagić, a oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia. Prepoznala se ljepota u glazbi sjajnog Adamovića, koji nas je uz nukleus bečke klasike u potpunosti uveo u pravi romantizam, piše HRT Radio Osijek.
Baletom je, po prvi put premijerno ravnao mladi ruski dirigent Vladimir Piskunov, koji je raspisao cijelu partituru te je zaslužan i za orkestraciju. Izvanredno su se spojili motivi ponuđeni u Adamovićevoj glazbi – koja nas je ponajprije uputila u vrijeme nacionalnog buđenja lirskog pokreta, a onda oromijenila ritam romantičnim zaokretom slijedeći svoje suvremenike, poput Čajkovskog i Brahmsa. Specifikum Adamovićeva skladanja očituje se i u profesionalnoj partituri pisanoj baš za simfonijski orkestar, a upravo je to dalo na značaju sjajnoj, točnoj i osjetilnoj ruskoj ruci Vladimira Piskunova. Usudio se Vuk Ognjenović ovdje i više od toga – promijeniti fabulu, a slijediti opet glazbu. Bez ikakvog prostora za stajanje, glazba i radnja – bude- jer se tijekom cijelog baleta pleše. Prelijevaju se mazurke i valceri, uz fantastične dinamičke promjene, što nas ponovno odvodi u misao kako je Bela Adamović bio skladatelj svojega vremena, slijedeći globalitet kao leitmotiv. Sasvim sigurno – ovo je izvorni balet, s većinom elemenata koji su baletani fluidno prenosili iz jednoga u drugi.
Sat vremena bilo je dovoljno da shvatimo kako smo u 3d bajci: izmjenom kolorita koji nas je proveo u prostor između pastorale i suvremenosti. Fascinacija koja je glazbom poticala igru: pitanje – odgovor (što ponovno potvrđuje romantičnost u romantizmu Adamovića). Široko raspisana partirura za zastupljenost svih instrumenata magiju je donijela i prisutnošću harfe, ali i – primjerice zanimljivog broja četrnaest gdje je u originalnom zapisu Adamović koristio instrument – Glassglock – koji je ovdje čarobno dočaran improvizacijom udaraljki. Dotad, takav raritetan instrument mogao se vidjeti samo u glazbi Mauricea Ravela.
I sada je sasvim jasno da se možda i ne iščitavaju tipični nacionalni elementi Adamovićeve glazbe, kada ju je on vidio i poznavao puno šire. Svjetski.
Uz sjajne mlade baletane i balerine iz Osijeka, ističući Gordana Marijanovića na čelu, kao šlag na torti vrhunski su se izdvojili i gosti iz Europaballeta, iz Sankt Poltena u solističim ulogama: Nichika Shibata, Gabriel Perez Arencibia i Stanislava Zasiedattieleva.
Osječka “Jela” estetski je dotjerana do samih uglova savršenstva, to je jedan poseban svijet – onaj u kojemu djeca ostaju opet – samo djeca, mi stariji sve zaljubljeniji, a ako to i nismo – sigurno je da odmah počenjemo tražiti srodnu dušu.
