Džore Držić pripada prvoj generaciji hrvatskih petrarkista i hrvatske renesansne književnosti. Uvažavajući srednjovjekovnu poetiku isključivo religioznih konotacija,  Držić motive i odnose preusmjerava zemaljskom životu pa se uz motive Boga i smrti pojavljuje i ljubav prema ženi. Njegove su „Pjesni ljuvene“objavljene u „Ranjininu zborniku“ te tako očuvane i do današnjih dana. Prvi je hrvatski dramaturg, autor prve pastorale na hrvatskom jeziku „Radmio i Ljubmir“ Dijalog je to između dva pastira koji naglašava razliku između sela i grada, prirodnoga i umjetnoga.

Grigor Vitez je začetnik moderne hrvatske književnosti za djecu. U njegovoj poeziji razlikujemo dvije stvaralačke faze. U prvoj prevladavaju teme o Drugom svjetskom ratu i poraću, a drugu obilježava dječje pjesništvo koje karakterizira humor i poistovjećivanje s vizurom djeteta, a duhovitost i zaigranost postiže ritmom i rimom. Pjesme su mu prevođene na evropske jezike, a on je prevodio s evropskih jezika na hrvatski. Za književni je rad primio više nagrada. Nagrada za dječju knjigu u Hrvatskoj nosi njegovo ime, a ustanovljena je 1967. godine.

Izložbu je moguće pogledati od 08. do 15. studenoga.