Prije dva dana predivnim subotnjim jutrom probudili su se Beketinci koji su čekali svoj mali face-lift. Na proljetnu akciju čišćenja mjesnog doma u centru mjesta, dvorišta i okućnice istog, pješačke staze te pješačkog mosta odazvali su se mladi i stari, veliki i mali. U velikom broju.

Teško naoružani lopatama, metlama, kolicima i motikama u samo nekoliko sati napunili su veliki kontenjer koji je postavljen upravo zbog akcije u suradnji s Unikomom. Počistili su salu, pospremali nusprostorije, pokosili naraslu travu, iščupali korov koji je nemilosrdno rastao u dvorištu, uredili mali kamenjar na ulici ispred doma, učinili stazu i mali pješački most sigurnijim mjestom za prolaziti.

Ništa nije bilo teško, nitko se nije žalio, nitko se nije posvađao, nitko nije prigovarao. Predivna atmosfera. Puna smijeha i zabave. Ma zapravo, pravi dokaz da rad može biti koliko zabavan, toliko i poučan. Pogotovo za najmlađe koji su neumorno jurili biciklima s hrpom pitanja kako i zašto spremamo i čistimo. Npr. Emili, Patrik, Patricija, Nives – svi će oni jednoga dana moći pričati kako su sudjelovali na akciji, kako su svjedočili danu kad su se Beketinci probudili i digli na noge.

Zahvale prvenstveno idu Općini Čepin koja se pobrinula da grlo ne budu suho, teti Slavici koja je imala volje opskrbljivati kavom i kiflicama, te općenito svim mještanima Beketinaca koji su odvojili subotnje prijepodne za ovu hvalevrijednu akciju. Nadamo se da će se i ubuduće nalaziti u istom ili brojnijem izdanju.

Kada su završili, sunce je jače zasjalo, ptice su glasnije zapjevale – bar im se tako činilo. Naravno, jučerašnja akcija samo je kap u moru svega što se može i što se mora napraviti za Beketince.

Postojala je jedna djevojčica, Helen Keller joj je bilo ime, iako se rodila gluha i slijepa, to ju nije spriječilo u pohađanju škole, čak ju nije spriječilo da završi fakultet i postane učiteljica. Ona je uvijek govorila ako se znamo suočiti s promjenama, da nas ništa ne može pobijediti.

Drago nam je da je gluhom i slijepom vremenu u Beketincima došao kraj. Napokon.

Blanka Balicki