U projekt je “upregnuto” mnogo ljudi, a među njima i recenzent Damir Matanović, povjesničar koji za publikaciju nije imao opaski. Na simboličkoj, vrijednosnoj razini ova je knjiga, prema njegovu mišljenju, vrijedna jer je “dobar put da našu bogatu povijest i domovinu stavimo u središte šireg interesa”. Iako je nemoguće obraditi sve teme kada je ovakav pothvat u pitanju, drugi razlog vrijednosti monografije leži upravo u njezinu sadržaju, kaže povjesničar Matanović.

Dijete Čepina
U uvodnom je tekstu, koji potpisuje ugledni povjesničar Stanko Andrić (autor tekstova o najstarijem razdoblju, etimološki pojašnjen naziv mjesta, a autor je tekstova i Stjepan Sršan, koji piše o vlastelinstvu obitelji Adamović. No veći je dio ipak usmjeren na Čepin danas, novo razdoblje povijesti mjesta, od 18. st., o čemu pišu Zlata Živaković-Kerže i Vinko Ivić (koji je pisao o obrazovanju i društvenom životu). Ovo uzbudljivo putovanje kroz minulih osam stoljeća, kako je naglasila prof. Živaković-Kerže, na svom kraju donosi sažetke na engleskom, njemačkom i mađarskom, uz iscrpno kazalo imena.

Od 500-tinjak fotografija, u monografiji se našlo oko 300, uglavnom iz osobnih zbirki bivših i sadašnjih mještana. Potvrda je to kako je važno i vrijedno čuvati fotografije i dokumente, ističe Vinko Ivić. Kao “dijete Čepina”, koji je u OŠ Miroslava Krleže učio prva slova, s posebnim je emocijama pisao o školstvu, a imao je i čast raditi na heraldičkom obilježju grba i zastave Čepina.

Kutije materijala
S obzirom na stoljeća povijesti koja su obrađena, ne čudi da si kutije materijala ostale “neiskorištene”, rekao je Ivić, ponosan što Čepin ima jednu od najstarijih spomenica iz 1887., od koje je starija samo ona Škole sv. Ane. Službeno školstvo počinje 1787., no poučavanje je zabilježeno i ranije, uglavnom od strane svećenika, a obitelj Adamovića ustupala je prostorije. Kao zanimljivost je Vinko Ivić izdvojio podatak iz vizitacija kako je 1730. godine Čepin imao 150 “osposobnjaka”, tj. djece sposobne za školu.

Problem je tada bio isti kao i danas – nedostatak prostora i kadra, kaže Ivić. Jedne je godine čak zabilježen slučaj kada je u prvi razred upisan čak 101 prvašić na samo jednu učiteljicu, koja je radila u dvije smjene. Kroz obje čepinske osnovne škole prošlo je gotovo 30.000 školaraca, a u Čepinu je zabilježen rad čitaonice 1895. godine, zaključuje ponosno Vinko Ivić.

Čepin se prvi put spominje 1258. pod imenom vila de Chapa, a 1290. obitelj Korođ gradi kružni dvorac u močvari, Kolođvar. Pronađeni su brojni predmeti iz rimskog doba, a u parku se nalazi jednokatni klasicistički dvor plemićke obitelji Adamovića Čepinskih sagrađen oko 1800. Do početka 18. st. koristio se mađarski naziv Csapa, a od tada u uporabi je ime Čepin. Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. darovao je Čepin 1258. plemićima Kružic (Korogh), koji su ga posjedovali do 1472., a 1526. ga osvajaju Turci.

Glas Slavonije –  Autor: Narcisa BOŠNJAK