Roman je to o našem podneblju u određenom povijesnom trenutku koji se odrazio na živote pojedinaca i njihovih obitelji, roman u kojem se prepliću povijesne činjenice s fikcijom. Podsjetili smo se činjenice kako je Turski most, kojega je od Osijeka do Darde izgradio Sulejman Veličanstveni, u to vrijeme bio Osmo svjetsko čudo.

Susretom je moderirao Zvonko Penović, odlomke je, uz samu autoricu, čitala Vanja Živković, a za prezentaciju Turskog Osijeka se pobrinula Radmila Trbović.

Zanimljivi ulomci su potaknuli publiku na postavljanje pitanja i kupovinu knjige. Promocija je održana u Centru za djecu i mlade udruge Pozitivni i sretni.

Ljiljana Šapić, Turski most
(kritički prikaz)

Na početnim stranicama svoga romana prvijenca „Turski most“ Ljiljana Šapić napisala je posvetu čitateljima kojom otkriva svoju povezanost s Osijekom (u kojem je rođena) i Dardom (u kojoj je živjela), kao i mostovima koji su ih spajali i razdvajali. Nedvojbeno je da je upravo Sulejmanov, turski, osječki most, osnovni motiv i pokretač radnje u čiju je slavnu prošlost uplela različite likove i događaje. Tako čitatelj, iz stranice u stranicu, upoznaje likove čija su imena ujedno i naslovi poglavlja romana. Primjerice, Marija, Pavle, Nikola, Zora, Ismail, Petra, Hasan, Luka i Ajsun-Jelena.

Roman završava epilogom o turskom, Sulejmanovom, osječkom mostu u kojem progovara sam most. Nada se da će „njegovu povijest čuti uši neke žene i da će njima ispričati svoju priču“. Želja mu se, očigledno, ostvarila u stranicama romana Ljiljane Šapić „Turski most“. U radnju romana, koja započinje i završava u Osijeku 1566. godine, prikazala je povijesne činjenice koje je spisateljskom lakoćom povezala u niz uzročno-posljedičnih veza ispunjenih sudbinom svojih likova.

Čitatelji tako mogu pratiti sudbinu različitih likova, različitih životnih uvjerenja i stavova, različitih vjeroispovijesti, vjernika i nevjernika. Pokazala je kako ljubav otvara put do srca čovjeka bez obzira na njegove religijske ili životne svjetonazore.

Ljiljana vješto gradi mostove među likovima, događajima i povijesnim činjenicama spajajući, a ne razdvajajući vrijeme i prilike o kojima piše. Romanom „Turski most“ sagradila je novi osječki, književni most kojim je, vjerujem, pronašla put do čitatelja. I kako reče Pavle, negdje u romanu svome sinu,“šepavom nevjerniku“, Nikoli: „Sine, tvoja sudbina nije da očuvaš našu vjeru mačem nego srcem. Tvoje ruke ne smije uprljati ničija krv jer krv na rukama znači ožiljak na srcu onoga tko ima savjesti.“ Ljiljana piše iskreno, neposredno i otvoreno stvarajući prozu koja će, vjerujem, duboko ostati u srcu čitatelja.

Mirta Faktor, prof. hrvatskog jezika i književnosti